Godine 1927. osnovano je Radničko kulturno sportsko društvo „Pelagić”. U prvim decenijama svoga rada, Društvo je brojilo oko stotinjak članova, raspoređenih u različite sekcije: hor, tamburaški orkestar, diletantsku sekciju i govorno-horsku sekciju. Po završetku Drugog svjetskog rata, 5. avgusta 1945. godine, Društvo mijenja naziv u Radničko kulturno umjetničko društvo „Pelagić” i osniva folklornu sekciju. Usljed katastrofalnog zemljotresa koji je pogodio Banju Luku 26. oktobra 1969. godine, „Pelagić” prestaje sa radom. Rad Društva obnovljen je 1971. godine sa aktivnim radom hora, folklornog ansambla, narodnog i tamburaškog orkestra, a naredne godine će se osnovati nova sekcija – atelje vajara i slikara. Pogođeni Građanskim ratom (1992–1995), „Pelagić” prestaje da učestvuje na međunarodnim festivalima, a opstaje uz pomoć folklorne sekcije, narodnog i tamburaškog orkestra. Na međunarodnu scenu Društvo se vraća 2000. godine. Pomenutim sekcijama pridružuju se ženska i muška pjevačka grupa s ciljem njegovanja tradicionalne pjesme.
Tokom svog višedecenijskog djelovanja „Pelagić” je obogatio svoj fundus nošnje mnogim vrijednim originalima.
Društvo posjeduje jedinstvene primjerke tamburaških instrumenata.
Ansambl njeguje tradicionalne narodne igre i pjesme Bosne i Hercegovine, a svoje mjesto na repertoaru našle su i tradicionalne narodne igre i pjesme zemalja bivše Jugoslavije. „Pelagić“ čine folklorni ansambli podeljeni po uzrastu na veteranske, rekreativne, dečije, pripremne i izvođačke ansamble. Narodni ansambl prate narodni i tamburaški orkestar. Ženske i muške pjevačke grupe njeguju tradicionalne pjesme Bosne i Hercegovine i pjesme sa prostora bivše Jugoslavije.
Ansambl broji oko 300 članova.
Nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, Ansambl ponovo promoviše svoj kulturno-umjetnički rad na međunarodnim festivalima kao što su međunarodni festivali u Grčkoj, Rumuniji, Bugarskoj, Turskoj, Mađarskoj, Češkoj, Poljskoj, Holandiji, Italiji, Ukrajina, Slovenija, Srbija itd.
Na repertoaru su narodne igre i pjesme iz Bosne i Hercegovine:
Krajiške igre (autor: Vaso Popović)
Igre sa Vlašića (autor: Vasko Jovetić)
Starobosanso gluvo kolo iz okoline Glamoča (autor: Mile Milosavljević)
Igre i pjesme iz Istočne Hercegovine (autor: Vladimir Mandičevski)
Igre sa Kupresa (autor: Aleksandar Dragić)
„Ej, drmeš mi je kolo najmlijije“ – igre i pjesme iz Lijevča polja (autor: Bojan Kukić)
Narodna nošnja Krajine, Zmijanjskog kraja, posebna je po mornaričkom (tamnoplavom) vezu, izvezenom tehnikom „krst“, koji je od 2014. godine pod zaštitom UNESCO-a.
Vlašićka narodna nošnja je pod uticajem sve tri bosanskohercegovačke narodnosti, kroz vijekove je dosta mijenjala svoj izgled. Specifična je po tkanini koja se zove „uzvod“, tkana je tehnikom „na daščice“, gde je plisirana.
Glamočka narodna nošnja je dinarskog tipa, sadrži dosta šarenog veza i tkanja. Osnovna karakteristika muške nošnje je „koporan“ (muški kaput) koji se nosio na jednom ramenu, dok bi druga strana padala niz leđa.
Narodna nošnja iz Hercegovine je izuzetno bogata. Kod muškaraca, prsluci su sprijeda bili prekriveni tokama. Nosili su i “dušanke” koje su bile bogato ukrašene zlatnim nitima.
Za kuprešku narodnu nošnju najspecifičnija je „modrina“ – zimska platnena haljina, koju nose djevojke i žene. Ukrašena je komadima čohe, a po ivicama „lančanskim“ vezom.
Narodna nošnja Lijevče polja je pod uticajem dinarskih i panonskih oblasti. Specifična je po marami “bošča” koja je ukrašena malim vezom “mavez”.
